Katedralna crkva Sv. Terezije

Kada je glasoviti hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti i prvi hrvatski ministar prosvjete Iso Kršnjavi početkom 20. st. potakao vrednovanje kasnobaroknih sakralnih zdanja u Hrvatskoj iz vremena Marije Terezije posebno je istakao crkvu Sv. Terezije u Požegi. Naime 1902. godine objavljena je u Beču knjiga “Umjetnost u riječi i slici u Austrougarskoj monarhiji”. U toj knjizi posebno poglavlje napisao je Kršnjavi pod naslovom “Hrvatska umjetnost” i istakao izuzetnost ove požeške crkve.

Crkvu Sv. Terezije gradio je vlastitim sredstvima zagrebački biskup Franjo Thauszy. On je iznos od 80 000 forinti umjesto za obnovu požeške tvrđave, čiji je bio vlasnik, namijenio ovoj crkvi. Dozvolu za gradnju crkve dala je carica Marija Terezija 11. srpnja 1754. g koja odlučuje da se crkva posvećena Sv. Tereziji Avilskoj gradi od građevinskog materijala napuštenih skladišta i požeške vojarne. Kamen temeljac postavljen je 28. lipnja 1756. g. Crkva se gradila sedam godina, a posvetio ju je 24.7. 1763. g. spomenuti biskup Thauszy.

Koliko je crkva svojom ljepotom i raskošom baroka bila dojmljiva najbolje potvrđuje zapisana izjava biskupa Alapovića koji ju je obišao potkraj 18. st. Kada je biskup stupio u crkvu ushićen je uskliknuo (na latinskom jeziku): “O Talijane, Talijane, koji si gradio ovaj hram, gdje ti leže kosti, da ih blagoslovim!” Naime, nikada se nije saznalo tko je bio njen graditelj. Jedino se zna da je nacrt za gradnju poslala sama carica Marija Terezija. Naš hrvatski i požeški velikan i suvremenik u slikarstvu i povijesti umjetnosti akademik Matko Peić istražujući požešku arhitekturu piše “da su velik dio arhitekture požeškog baroka sagradili putujući talijanski majstori koji su u podnožju zgrade na glavnom požeškom trgu unijeli oblik luka zvanog bolta, oblik poznat u graditeljstvu Padove (Italija). Oni su, prema Peiću vjerovatno i izgradili crkvu Sv. Terezije “čistu jednako u horinzontlnom i vertikalnom planu.”

Unutrašnjost požeške katedrale uređena je u stilu razigranog baroka i rokokoa. Crkvom dominira glavni oltar Sv. Terezije koji svojom monumentalnošću predstavlja rijedak primjer barokno-rokoko cjeline u Hrvatskoj. Darovao ga je i posvetio biskup Franjo Thauszy prigodom posvete same crkve. Oltarske slike nepoznatih autora dobivene su iz Beča. Od ostalih oltara posebno se ističe oltar Sv. Ivana Nepomuka, dar tadašnjeg hrvatskog bana Franje Nadasdyja, te oltar Sv. Mihaela Arhanđela kojeg je poklonio kutjevački župnik Josip Maurović, rodom Požežanin. Tu je još prekrasna barokna propovjedaonica također dar biskupa Thauszy na kojoj se nalazi njezin grb. Crkvene orgulje izrađene u tvornici Josipa Brandla u Mariboru postavljene su 1900. godine, a obnovljene 1966. Bogatstvo baroknog inventara crkve čine rokoko klupe izrezbarene u hrastovini, krstionica i ispovjedaonice.

Ljepotu crkve upotpunjuju zidne slike koje su naslikali 1898. i 1899. godine glasoviti hrvatski slikari Celestin Medović i Oton Iveković. Slika Presvetog Trojstva nad glavnim oltarom njihovo je zajedničko djelo, dok se na stropu svetišta nalazi još Medovićeva slika Sv. Terezija na nebo uznesena. Medovićeva su još i djela: na stropu glavne lađe evanđelisti Sv. Matija i Mako, nad desnom sporednom lađom Isusu na Maslinovoj gori, a u glavnoj lađi Sv. Ćiril Iveković je naslikao na stropu glavne lađe evanđelioste Sv. Luku i Ivana, te Sv. Metoda, u desnoj sporednoj lađi Navještenje Marijino i nad korom Sv. Ceciliju. Nad pročeljem se izdiže vitki zvonik visok 63 metra. Svoj današnji izgled crkva je dobila krajem 19. st. postavljanjem šest osmerokutnih prozora s oslikanim vitrajima.

Od crkvenog ruha i posuđa ističu se vrijedni pokloni carice Marije Terezije, kojoj je crkva Sv. Terezije bila posebnom miljenicom. Tu je sedam kaleža iz 17. i 18. stoljeća (pozlaćeno srebro), tri pokaznice od kojih je jedna gotička, te raskošni plašt, izrađen u Beču 1763. g. koji je također darovala carica i dr.